Otok Krapanj
Zanimljivosti Otoka Krapanj
Otok
Povijest
Spužarstvo
Ravan kao daska, otočić Krapanj najniži je i najmanji naseljeni otok na Jadranu. Smješten u šibenskom akvatoriju, Krapanj je samo 400 m udaljen od kopna. Najviša mu nadmorska visina ne prelazi 1,25 m, a šezdesetih godina prošlog stoljeća s više od 1500 stanovnika bio je najgušće naseljeni otok na Jadranu. Krapanj je manji od pola četvornog kilometra.
Na tako malom prostoru nije bilo lako preživjeti, jer obradive površine na otoku bile su vrlo malene (gusto ispresijecane suhozidovima na parcele valičine malih vrtova).
Na Krapnju se stoljećima njeguje tradicija spužvarenja, a jadranska spužva je vrlo cijenjena zbog svoje kvalitete i ljepote.
Ako tražite kutak za miran i tih odmor otok Krapanj je pravi izbor. Šljunčane plaže su prikladne za dječju igru, a unajmljenim brodom lako ćete istražiti okolne uvale i plaže.
GEOGRAFSKI POLOŽAJ OTOKA
Krapanj je otočić šibenskog arhipelaga, udaljen od kopna samo 400 metara širokim kanalom, kojim svakodnevno prometuje brodska linija iz Brodarice mjesta smještenog uz Jadransku magistralu, 5 km od grada Šibenika.
Vjeruje se da su ga Grci prozvali po Jadrtovačkom blatu (grč. Kopranon), gdje i danas Krapljani imaju svoje vinograde. Druga verzija kaže da je u doba velikih plima, za kojih je more ulazilo u konobe, Krapanj bio sav pod vodom. Kad se more povlačilo, na rubnovima otoka ostajalo bi blato (mulj).
Prije nego je počelo naseljavanje otočića, sav je otočić bio pokriven zelenom šumom i bio je, prema starim spisima, ponos pokrajine. Otok Krapanj pripadao je nekada šibenskom Kaptolu koji ga je prodao šibenskom plemiću Tomi Juriću.
Na Krapnju je vlasnik otoka Toma Jurić počeo graditi kapelicu. Gradnja kapele započeta je 1436. godine nakon odobrenja Pape Eugena IV.
U svojoj oporuci Toma Jurić određuje da otočić pripadne franjevcima. Pet sinova Tome Jurića sastaju se 5. prosinca 1446. godine s franjevcima radi dogovora o sudbini otoka.
Dogovoreno je da se na otoku ne smije graditi, da se zemljište ne smije darovati ni prodavati, te da se ne dopušta ispašu na otoku. Crkva Sv. Križa u Krapnju posvećena je 1523.
Naseljavanje Krapnja započelo je kao posljedica turskih prodora te bijegom stanovništva u sigurnija područja. Već oko 1500. g. na Krapnju je bilo oko 200 seoskih kuća (don Krsto Stošić, Sela šibenskog kotara).
Nastanivši se na otoku bez izvora pitke vode, pašnjaka i obradive zemlje na kojoj bi bio moguć normalan život, došljaci su se vrlo brzo počeli okretati moru i preživljavati od mora.
Spužarstvo
tradicija duga 300 godina
POVIJEST SPUŽVARSTVA
Legenda kaže da je Krapnjane loviti spužve naučio Grk s Krete imenom fra Antun početkom 18. stoljeća. On je na otok (oko 1704. god.) donio i znanje za preradu spužvi. Spužve je otok potom izvozio u Veneciju. Spužve su se najprije lovila ostima iz broda, tehnikom kojom su neko od krapanjskih spužvara lovili sve do šezdesetih, sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Danas takvih vještih lovaca na spužve nema, a nema ni spužava na dubinama dohvatljivim oku i ostima.
U vrijeme Austro-Ugarske monarhije, vlada u Trstu živo je nastojala unaprijediti spužvarski obrt pa je 1893. g. dala zadruzi u Krapnju prvi ronilački aparat, a 1896. g. i drugi aparat. Nastala je borba između onih koji su lovili na osti i ronilaca.
Od najstarijih vremena i početka bavljenja spužvarstvom poznate su i krize koje su krapljanski spužvari proživljavali. Glavni im je uzrok bio ograničenost lovnih terena što je osobito bilo izraženo u vrijeme kad se lov spužava počeo obavljati ronilačkim aparatima i brodovima na motorni pogon. Lovni tereni na kojima živi najbolja spužva ograničeni su pa su motorizirani brodovi i ronilački aparati brzo iscrpili raspoložive zalihe.
U godinama prije Drugog svjetskog rata pa do pedesetih i ranih šezdesetih bilo je petnaest do dvadeset ronilačkih ekipa na Krapnju sa po 7 ili 8 članova.
Godine 1956. gotovo je zapečaćena sudbina spužvarstva na otoku Krapnju kad se ušlo u projekt koji se pokazao promašajem. Šest opremljenih ekipa otišlo je u lov na spužve uz obale Egipta, a nakon neuspjeha i povratka zatvoreno je poduzeće “Spužvar”. Broj ronilaca počeo se naglo smaljivati, pa je početkom 1968. godine bilo tek 11 ronilaca.
SPUŽVARSTVO NEKAD
Krapanjsko spužvarstvo vrhunac je doseglo 1912. godine kada su prodavali i po 400 tisuća komada spužvi u Italiju, Francusku i Njemačku. Godine 1946. osnovano je i poduzeće “Spužvar” u kojem su radila 32 ronioca koji su redovito odlazili u lov na spužve u 10 do 12 ekipa. Pored toga, u splistkom poduzeću “Brodospas” bilo je 16 ronilaca iz Krapnja, trojica su bila u Upravi pomorstva u Splitu, a 21 ronilac radio je u pomorskim građevinskim poduzećima duž jadranske obale.
